Predavački osvrt - GLS22
Znanost povezivanja i liderske karizme
TEME U OVOM ČLANKU: Emocionalna inteligencija, voditi druge, inteligencija u međuljudskim odnosima, izgrađivanje timova
Kao lider koji mora navigirati u svakodnevnom kovitlacu razgovora, dnevnih redova i ciljeva, kako se možete dublje i autentičnije povezati s osobama koje vas okružuju? Vanessa Van Edwards, osnivačica i glavna bihevioralna istraživačica pri organizaciji „Science of People” i autorica nacionalne uspješnice „Captivate: The Science of Succeeding With People”, stručnjak je za ovu tematiku! Preko 36 milijuna gledatelja gledalo je njezino viralno TED predavanje na YouTubeu. Već dulje od desetljeća Vanessa vodi korporacijske obuke i radionice za auditorije po cijelom svijetu, pa tako i na SXSW-u i MIT-u te u kompanijama kao što su Google, Dove, Microsoft i Comcast.
Tijekom svojeg predavanja na Globalnom liderskom summitu u studenom 2022. Vanessa će istražiti tri stupnja povezivanja i otkrit će nam kako se možemo poslužiti majstorskim strategijama konverzacije da bismo ostvarili dublji stupanj povjerenja s ljudima oko sebe. Izgrađivanje ovih veza pomoći će vam upotrijebiti relacijsku snagu svojeg tima (ili obitelji) pri ostvarivanju velike misije koja je pred vama.
Dotad možete zaviriti u Vanessina iskustva na Globalnom liderskom podcastu, gdje ju je predsjednik i direktor Globalne liderske mreže Tom De Vries intervjuirao o tome kako kultivirati lidersku karizmu. Tijekom intervjua Vanessa će se pozabaviti dijelom sadržaja svoje nove knjige „Cues: Master the Secret Language of Charismatic Communication” (Signali: ovladajte tajnim jezikom karizmatične komunikacije).
Poslušajte podcast >>
Društveni signali koji otkrivaju karizmu
Kao samoproglašena „osoba koja se oporavlja od društvene nespretnosti” Vanessa govori o tome kako joj je pomoglo kad je shvatilo da se svuda oko nas govori nevidljivim jezikom. „Činilo mi se kao da sam propustila obavijest o svim signalima koje ljudi šalju na sve strane”, govori Vanessa. „Zato sam počela istraživati ima li nekog načina kako dekodirati te signale koje šaljemo jedni drugima svojim kretnjama, licem, glasom i riječima, i možemo li naučiti kako ih upogoniti s ciljem uspješnije komunikacije kako bi nam bilo malo lakše komunicirati?”
Vanessa definira ove signale kao moćne društvene znake koje šaljemo jedni drugima. Oni mogu biti verbalni, neverbalni, facijalni ili vokalni. U kombinaciji, ravnoteža između signala srdačnosti i kompetentnosti izražava našu karizmu, što je kritična karakteristika na koju ljudi reagiraju i koja ih privlači. „Veoma je zanimljivo što, kad govorimo o signalima, zaboravljamo da oni predstavljaju način na koji tumačimo tuđe dojmove o sebi”, objašnjava Vanessa. „Kad se uključimo u interakciju, netko veoma ubrzano promatra naše signale i tumači ih kako bi utvrdio koliko smo karizmatični. Nekad sam vjerovala da se morate roditi s karizmom. Smatrala sam da se to nikako ne može naučiti. Dobra je vijest što istraživanja pokazuju da se i signali i karizma mogu naučiti.”
Pozitivni signali i negativni signali
Kad je Vanessa započinjala sa svojim istraživanjem o signalima, počela je uočavati dva tipa signala: negativne signale i pozitivne signale. Negativni signali su signali krivnje, prijevare, srama, tuge i gnjeva. „Negativni signali su signali koji bi procurili kad bih vidjela slavne osobe kako lažu u reality-showovima”, otkriva Vanessa. „Lance Armstrong je svojevremeno gostovao kod Larryja Kinga i rekao da ne, on nikako ne uzima doping. I što je bilo? Lance Armstrong je uzimao doping. Sjećam se kako sam gledala intervju i pomislila da nešto nije kako treba. Dekodirala sam nekoliko njegovih veoma sitnih signala. Evo primjera. Jedan od signala koje je ispoljio tijekom intervjua bilo je tzv., pućenje usana. U pitanju je univerzalni signal za prešućivanje nečega. Kad se trudimo nešto zadržati ili ne izreći, pućimo usne. U intervjuu su ga pitali: „Jesi li uzimao doping?” On je napućio usne i rekao: „Ne, apsolutno nisam.”
Istraživanja su utvrdila da kod veoma karizmatičnih osoba postoji savršena mješavina dviju vještina — i srdačne su i kompetentne
Kad je riječ o pozitivnim signalima, opazila je da ekstremno karizmatične osobe dijele slične neverbalne, verbalne i vokalne signale kojima se stalno služe i zbog kojih postaju primamljivi i ljudi ih zbog toga žele nastaviti slušati. „Istraživanja su utvrdila da kod veoma karizmatičnih osoba postoji savršena mješavina dviju vještina — i srdačne su i kompetentne”, objašnjava Vanessa. „Ovdje je ključno to što oboje mora biti uravnoteženo. Recimo, visok stupanj srdačnosti, povjerenja, suradnje u ravnoteži s visokim stupnjem kompetencije, sposobnosti i učinkovitosti daje nam dojam da se možemo pouzdati u osobu i osloniti se na nju. Veoma motivirajuće osobe neprestano šalju signale koji govore: možeš mi vjerovati, možeš se osloniti na mene.”
Srž loše komunikacije — neravnoteža
Problem je u tome što kod većine nas postoji neravnoteža između srdačnosti i kompetencije, što postaje srž naše loše komunikacije, osobito kad je riječ o liderima. „Mislim da mnogi lideri nenamjerno previše inzistiraju na srdačnosti, odnosno kompetenciji bez ravnoteže”, govori Vanessa. „Vi vidite lidera koji želi biti dostojan povjerenja, dopadljiv, otvoren i spreman surađivati. Međutim, problem je u tome što, ako ih ne uravnotežite s dovoljno signala o kompetentnosti, ljudi vas neće shvaćati ozbiljno. Smatrat će vas simpatičnima, ali isto tako mogu misliti da samo želite ugoditi drugima. Mogu vas smatrati naivčinom. Mogu vas smatrati pretjerano ugodnim. Osobe koje su veoma srdačno češće doživljavaju da ih se prekida i ljudi zaboravljaju da su ih sreli. Njihova visoka dopadljivost ne nosi dovoljno kompetencije da bi ih ljudi shvaćali ozbiljno.”
S druge strane, mnoge pametne osobe, koje mogu veoma kompetentne, uviđaju da njihova inteligencija može biti opterećenje. „Osobe koje su iznimno kompetentne žele vam pokazati koliko su kompetentne”, objašnjava Vanessa. „One će vam podastrijeti sve činjenice i reći vam sve ono čime će vas impresionirati. Žele ostaviti dojam. Međutim, problem je ako ste veoma kompetentni, a manjka vam srdačnosti, teško je razgovarati s vama ili ste prehladni. Ljudi vas shvaćaju veoma ozbiljno, ali vam se neće otvoriti. Uskraćivat će vam informacije. Bit će ih strah raditi u timu s vama.”
Ravnoteža između srdačnosti i kompetentni nužna je kako biste mogli voditi s karizmom koja motivira ljude.
I ekstroverti i introverti mogu biti karizmatični
Jedna od ideja koju uglavnom pogrešno shvaćamo jest stereotip da su karizmatični lideri ujedno i ekstroverti. Vanessa je u svojim istraživanjima otkrila da i introvertirani i ekstrovertirani lideri mogu biti karizmatični lideri. „Ja nisam ekstrovert pa sam se brinula hoću li morati glumiti ekstroverta da bih bila karizmatična”, govori nam Vanessa. „Međutim, rezultati istraživanja su veoma jasni. Da, možemo imati vrckavog ekstroverta koji će biti glavni na zabavi. I to je vrst karizme. Međutim, postoji i tihi, kontemplativni, moćni introvert koji je karizmatičan. Postoji i empatični, suosjećajni iscjelitelj koji je karizmatičan. Stoga mi je cilj objasniti ljudima da postoje razni oblici karizme i različite mješavine srdačnosti i kompetentnosti.”
Ja nisam ekstrovert pa sam se brinula hoću li morati glumiti ekstroverta da bih bila karizmatična?
Vanessa u svojoj novoj knjizi govori o tome kako možemo naučiti održavati ravnotežu između signala srdačnosti i signala kompetentnosti te se služiti njima kao termostatom. „Ovi signali nisu samo nešto što je lijepo imati, nego su nužni: oni oblikuju naše razmišljanje, naše osjećaje, naše postupanje”, otkriva nam Vanessa. Dapače, u istraživanjima su izučavali signale društvene odbačenosti gdje bi, kad bi netko ušao u prostoriju kolutajući očima ili uz podsmijeh, ljudi reagirali širenjem svojeg vidnog polja. „Naše oči doslovno mijenjaju oblik kako bismo vidjeli veći dio svojeg okruženja”, uzvikuje Vanessa. „To je zato što naš mozak odmah govori: 'Čekaj malo, ima li još nekih signala društvene odbačenosti? Kako mogu pobjeći? Što mi je dalje činiti?'”
S druge strane, ako odašiljete signale srdačnosti, tada je vjerojatnije da ćete izazvati srdačne osjećaje. „To zapravo znati biti zarazan u pozitivnom smislu”, govori Vanessa. „Tada inficiramo ljude upravo onim signalima koji im trebaju da bi i oni bili karizmatični. Ako želite veći stupanj suradnje u timu, možete nadahnuti ljude na suradnju. Ako želite da vaš tim bude produktivniji, možete ih nadahnuti na produktivnost.”
Visoka kompetentnost ili visoka srdačnost
Znate da ste veoma kompetentni ako su vam rekli da djelujete zastrašujuće ili hladno. „Najveća greška koju iznimno kompetentan lider može počiniti jest vjerovati da je stoičko ponašanje isto što i moć”, govori Vanessa. „Ovi lideri vjeruju prikrivanje, zagušivanje i potiskivanje svih emocija i izražajnosti predstavlja vid iskazivanja moći. To ne može biti dalje od istine. Istina je da se iznimno vješte osobe smatra moćnima, ali ih se često percipira i kao hladne. I zato, ako želite biti veoma moćni, ali i veoma srdačni, izbjegavajte šutnju. Ne želim da budete ukočeni i ne želim da gušite svoju izražajnost. Nema ničeg goreg od ravnodušnog lidera kad ste uzbuđeni zbog nečega ili kad ste veoma zabrinuti.
Najveća greška koju iznimno kompetentan lider može počiniti jest vjerovati da je stoičko ponašanje isto što i moć
S druge strane, iznimno srdačne osobe mogu se toliko fokusirati na odnose s drugima da postanu neučinkoviti. „Želim da budemo sposobni i za odnose i za učinkovitost”, govori Vanessa. „Iznimno srdačne osobe znaju nenamjerno odavati signale razumijevanja, što je odlično za nešto srdačnosti. Međutim, ako nastojite obaviti posao, to će omesti vaš cilj. Glavni signal kojeg želim da iznimno srdačne osobe izbjegavaju jest kimanje glavom.”
Vanessa je otkrila da kimanje potiče sugovornike da govore tri do četiri puta duže. Ona objašnjava da je razlog zbog kojeg ne uspijevate ništa obaviti možda u tome što kimate, a vaš sugovornik nastavlja govoriti. „Veoma srdačne osobe kimaju, kimaju i kimaju. Uvijek kimaju glavom. Kimanje je signal izražene srdačnosti. Problem je u tome što je ono poput flomastera za podvlačenje, što znači da bi trebalo istaknuti jednu stvar, odnosno jednu misao. Ako podvučem cijelu stranicu teksta, ono važno se gubi. Sve izgleda kao da je važno. Ako podvučem jedan izraz, tada će se on istaknuti. Zamislite kimanje kao začin. Ako i dalje očekujete da netko kaže nešto dobro s čime se slažete i što zbilja želite potaknuti, tada možete polagano kimnuti tri puta.”
Vokalni signali koji ukazuju na laž
Vanessa objašnjava da, uz sve veći broj video-poziva i više vremena provedenog na telefonu, moramo iznimno paziti na svoje vokalne signale i informacije koje oni prenose drugima. U laboratoriju Vanessin tim se bavi intenzivnim istraživanjima o detektiranju laži. U jednoj studiji tražili su od sudionika da igraju „dvije istine i laž”. Zatim su pokušavali dekodirati što je svaka osoba učinila drugačije kad je lagala.
„Otkrili smo da vokalni signali najlakše razotkrivaju laž”, govori Vanessa. „Točnije smo otkrivali laž kad ne bismo gledali snimku, jer nas je slika ometala. To je zato što lažljivci čine nekoliko stvari. Lažljivci su uglavnom upitno izgovarali svoju laž. Naglasili su svoju laž poput pitanja. Pogrešno upotrijebljen upitni naglasak jest kad izgovorimo tvrdnju kao da je pitanje: na kraju rečenice naglasak ide prema gore. Lažljivci često izgovaraju svoju laž upitno, kao da pitaju: „Vjeruješ li mi?” Ako imate nešto za izjaviti ili ideju koju želite iznijeti, nemojte je postavljati upitnim tonom. Kad izričete izjavu upitnim tonom, odričete se sve svoje vokalne moći. Izgovarajte svoje izjave, a postavljajte pitanja.”
Budite autentični
Vanessa je zaključila razgovor s par riječi o autentičnosti i o tome kako se singali mogu upotrijebiti za manipulaciju, ali da se nada da će ljudi razvijati svoje vještine raspoznavanja signala kako bi bili autentičniji u službi dobrobiti drugih. „Autentičnost mi je jedna od najdražih riječi”, govori Vanessa. „Ja ne vjerujem da trebate glumiti dok ne uspijete. Ne vjerujem da moramo hiniti da smo nešto što nismo kako bismo bili lideri. Ne smatram da trebamo lažirati signale, glumiti kompetentnost niti se praviti da smo srdačniji i simpatičniji ako zapravo nismo. Dapače, vjerujem u suprotno. Želim pomoći ljudima da budu najsrdačniji i najkompetentniji što mogu biti. Ako pristupamo svim signalima s ciljem služenja i autentično, bit ćemo najuvjerljiviji, najkarizmatičniji i najzarazniji što možemo biti.”
Ne vjerujem da moramo hiniti da smo nešto što nismo kako bismo bili lideri.