Na prvi pogled, ABC Newsova Paula Faris je imala sve. Divnog muža, krasnu djecu i važan posao kao suvoditeljica vikend izdanja emisije “Good Morning America’s” te kao suvoditeljica dnevnog talk showa “The View.” Međutim, Paula se osjećala iscrpljeno, kao da joj je Bog govorio da treba odstupiti od nekih svojih poslovnih obveza.

Pa ipak, nije poslušala taj tihi glas sve dok nije proživjela ono što je sama nazvala “paklenim razdobljem.” Nakon toga Paula nije samo ostvarila bolju ravnotežu između posla i privatnog života koja joj omogućuje da više uživa s obitelji, nego je napravila i novi podcast, koji joj omogućuje vođenje razgovora o vjeri u području javnih medija.

U intervjuu na podcastu Christopher Closeup Paula se prisjetila da je 2017. razmišljala o svojem životu i shvatila je zanemarila obitelj zbog karijere: “Njima su ostajale mrvice - moji ostaci, a ne moje najbolje.” Razgovarala je o odstupanju sa svojih poslova u “Weekend GMA-u” i “The Viewu” s jednim od direktora mreže, koji joj je rekao: “Luda si ako to učiniš!”

Paula je rekla: “Dopustila sam da me strah spriječi da ne učinim ono za što sam znala da je ispravno: da ne učinim ono što mi je Bog stavio na srce i da ne odstupim s ta dva posla i ne promijenim svoje prioritete.” Tada je započelo njezino “pakleno razdoblje”.

Ako vas Bog pozove, on će vas i opremiti.

Paula je u rujnu doživjela spontani pobačaj, zbog kojeg je morala biti hitno operirana. Nedugo zatim izvještavala je blizu Wall Streeta kad joj je “netko bacio jabuku u glavu. Znam da zvuči suludo, ali bacio ju je tako snažno da jabuka raspukla, a ja sam doživjela potres mozga. Policajci su na temelju nadzorne snimke rekli da je jabuka letjela brzinom od 100 km/h, što je kao da vas je netko pogodio vrlo brzom bejzbolskom loptom u potiljak. Da mi je lice bilo tek malo okrenuto nadesno, smrskalo bi mi ga.”

Paula je zbog ove ozljede provela tri tjedna na bolovanju. Onog dana kad se konačno vratila na posao, neka žena je projurila kroz crveno svjetlo i udarila u Paulin auto, nanoseći joj dodatne ozljede. Nekoliko mjeseci nakon toga Paula je oboljela od gripe, koja je prerasla u upalu pluća.

Tijekom tih osam mjeseci Pauli se činilo kao da joj Bog želi privući pozornost i traži od nje da mu vjeruje što se tiče odstupanja od poslovnih obveza. Isto tako, shvatila je da previše povezivala svoj identitet sa svojim poslom, umjesto sa svojim stanjem Božjeg djeteta. I tako je poslušala i pouzdala se.

Rekla je šefovima u ABC-u da više ne može održavati svoj radni raspored i pitala je može li radije raditi na reportažama od ponedjeljka do petka. Još im je predložila pokretanje podcasta u kojem će moći intervjuirati novinare i razgovarati o njihovim duhovnim uvjerenjima. Takva je ideja, priznaje Paula, bila gotovo nečuvena za javnu platformu kao što je ABC News, tako da su njezini napori bili veliki korak vjere. U tome ju je nadahnula izjava vlč. dr. Martina Luthera Kinga Jr.-a: “Vjera je kad poduzmete prvi korak čak i kad ne znate kakvo je cijelo stubište.”

ABC News je prihvatio Pauline prijedloge i dao joj novu titulu višeg nacionalnog dopisnika. Paula je nakon toga dovršila prvu sezonu svojeg podcasta “Journeys of Faith” (putovanja vjere) dostupnog na  iTunesu, Google podcastsu, Amazon Echou, ABC Newsu i drugim platformama.

“Izvor nastanka [podcasta],” govori Paula, “jest moja osobna vjera. Ona je moja stijena, moje ljepilo, moj temelj. Ona je očuvala moj brak. Provela me kroz najkritičnije i najteže trenutke...  To je bila pokretačka snaga. Drugo, kao novinar znam da, ako spomenete Isusa, Boga ili Alaha, to se izrezuje iz intervjua. Ne želim da se to događa. Zato smo ovo kreirali. Želimo dati ljudima mjesto gdje mogu govoriti o nečemu što im mnogo znači i do čega im je stalo. Tako su nastala “Putovanja vjere”.

Iako je Paula kršćanka cijelog života s eklektičnom prošlošću i katoličkim, luteranskim, baptističkim i pentekostalnim utjecajima, cilj joj nije prozelitizirati, pa čak niti razgovarati samo s osobama koje razmišljaju i vjeruju potpuno jednako poput nje. To je očito iz njezinog popisa gostiju, među kojima su Tim Tebow, country pjevači Luke Bryan i Hillary Scott, kao i ateist Sam Harris te muslimanski teolog Reza Aslan. Otkuda takav pristup?

Paula govori. “Isus je razgovarao s ljudima koji nisu mislili isto poput njega. Bio je među najgorim vjernicima, ali je ipak razgovarao, i to je vodio i neugodne razgovore... Zato i ja želim sjesti i slušati, odnosno poštovati tuđu vjeru i mišljenje, a isti mah im pokazati Kristovu ljubav u meni. Ipak, možemo se složiti da se ne slažemo, i to s poštovanjem. Mislim da je naše društvo izgubilo tu sposobnost. A tek mi kršćani smo postali nesposobni za to. Mi volimo sjesti s ljudima koji razmišljaju jednako poput nas. Volimo čuti što i sami mislimo. Otkrila sam da i osobno - ne samo u poslovnom životu, nego i kao osoba –[putem ovih] razgovora s ljudima koji imaju drugačije poglede, rastem… I smatram da će vas ljudi početi poštovati ako sjednete i krenete razgovarati s njima, pokazujući im Kristovu ljubav. I zbilja, na to smo i pozvani, zar ne? Voljeti Boga i voljeti ljude. Suviše kompliciramo. To je ono što pokušavam postići.”

Paula je rano tijekom života osjetila Božji poziv da postane novinski izvještač, ali je opet dopustila da je strah paralizira. Unatoč tome što je studirala TV produkciju, zadržala se u pozadini, iako su joj profesori govorili da bi bila izvrsna kao voditeljica. Kad je diplomirala, našla je dobro plaćen posao u radijskoj prodaji dok 11. rujna konačno nije bila ponukana poslušati Božji poziv da se počne baviti izvještavanjem.

“Ako vas Bog pozove, on će vas i osposobiti,” prisjeća se Paula. “Ne možemo se pouzdati u sebe. Moramo se pouzdati u Boga. I zato sam to jednostavno bacila na Boga. [Rekla sam]: ‘Želiš da ovo učinim? Onda to Ti moraš riješiti.’ Iskreno smo porazgovarali i Bog je našao rješenje.”

Iako je za Paulu vjera neodvojivi dio svakodnevnog života, ipak se treba potruditi ostati usklađen s Božjom voljom. Paula priznaje da osjeća razliku u svom duhu kad propusti crkvu.

Prisjeća se: “Naš pastor je jednom rekao da se ne ide u crkvu da podsjetimo Boga tko smo, nego da bismo se mi podsjetili tko je Bog…” Treba nam taj podsjetnik.… [Ali] crkva nije samo da se podsjetim tko je Bog, nego i da svoju djecu podsjetim tko je Bog… Stalno podsjećam svoju djecu: ‘Vi ćete biti Isus za nekoga. Možda ćete biti jedini Isus kojeg će netko vidjeti’.”

Ovakav stav prožima Paulin pristup životu, kao i poslu. Premda joj je važno održati svoje novinarske standarde objektivnosti kad izvještava, svjesna je i svojeg božanskog poziva da bude svjetlo u ophođenju s ljudima. Zato i ističe kad je neki kršćani prozivaju zbog toga što radi u takvoj sekularnoj industriji.

“Moramo biti vani gdje će naše svjetlo svijetliti, i to s vrha brda,” govori Paula. “Nećemo ga pokriti posudom. [Isus je rekao]: ‘Vi ste svjetlo svijeta.’… Zato smo ovdje. Ako ljudi ne vide nešto drugačije u vama, trebate se ozbiljno zamisliti. Mislim da ljudi dugo nisu vidjeli ništa drugačije u meni i to me zbilja potreslo. Ne trebam samo govoriti što je dobro. Vide li ljudi Isusovu ljubav u meni? To je moja zadaća. Nisam samo voditeljica, nisam samo izvještač. Zato me je Bog postavio tu gdje jest: da pokazujem ljudima Kristovu ljubav… i da volim ljude. Ako oni ne vide razliku u meni, tada je nebitno u što vjerujem.”

Zato me je Bog postavio tu gdje jest: da pokazujem ljudima Kristovu ljubav… i da volim ljude.

Paula dodatno priznaje da život vjere nije posut ružama. Patila je i katkad bi dizala šaku k nebesima u nevoljama koje su je nedavno snašle, ali je ipak osjetila da postaje bliskija s Bogom. Cijelo iskustvo joj je pružilo novi pogled na život.

Zaključila je: “[Isus je rekao]: ‘U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet.’ Kao kršćani, doživljavat ćete nevolje. Dapače, možda ćete imati još više problema i nedaća. Pa ipak, ne dajmo se obeshrabriti. Možemo biti mirni, jer Krist je sve to prevladao. To je konačni cilj. Ako nam je ovdje previše udobno, tada moramo preispitati svoje prioritete. Nismo pozvani da bi nam bilo udobno.”